Preminuo mr Radovan Beleslin

BRATE RADOVANE

Odlazak ljudskog bića je po pravilu skoro uvijek ispunjen emocijama njegovih najbližih, porodice i prijatelja. Slijede sjećanja na dobročinstva i djela upokojenog. Rijetko kada koja loša riječ. No, predstavljanje u Gospodu Radovana Beleslina za sve nas, njegovu porodicu, prijatelje, ali i institucije prevazilazi okvir uobičajenog, svakodnevnog. 

Radovan Beleslin je, kao jedna od sporednih i nažalost neminovnih posljedica poslednjih ratova, došao u Banju Luku 2000.godine. Na našu sreću time je obogatio i sve nas pojedinačno i našu širu zajednicu i stručnu javnost. Za petnaestak godina aktivno provedenih na Arhitektonsko građevinsko geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci Radovan je bio prodekan Fakulteta, predan nastavnik i svestran projektant. S ponosom možemo konstatovati da, iako nije radio na Fakultetu od samog njegovog osnivanja, da svojim trudom, zalaganjem i pregalaštvom koje nam je darovao predstavlja jedan od njegovih temelja. Uopšte nije neskromno istaći da Radovan Beleslin u najširem smislu te riječi predstavlja svojevrsnu Instituciju ne samo našeg Fakulteta, već i graditeljske, odnosno arhitektonske i građevinske struke Republike Srpske.

Plodovi i tragovi njegovog stvaralaštva i htijenja nisu vidljivi samo u vrijeme njegovog aktivnog rada na našem i njegovom Fakultetu. Oni su vidljivi i u vrijeme kada nije bio stalno angažovan na Fakultetu u proteklih par godina. U tom periodu najveći dio naših drugarskih razgovora je ili započinjao ili završavao o istom, o Fakultetu. Oni su takođe itekako vidljivi i danas u ovom trenutku kada on nije fizički sa nama. O tome govore ljudi koji danas vode Fakultet, govorimo mi, nastavnici i saradnici koji baštinimo njegove ideje neminovne i uzročno posljedične veze nastavnog i strukovnog procesa. O tome govore njegovi projekti i brojna ostvarena graditeljska, usuđujem se reći umjetnička djela. O tome na kraju najbolje govore njegovi brojni studenti, danas ostvareni ljudi i inženjeri.
Govoriti o Radovanu Beleslinu kao čovjeku nije nimalo lako. Dobrih vrlina njegovog bića je mnogo i iskreno se bojim da neku ne izostavim. Mnogo više od bilo koje riječi govore njegova blaga narav, potreba da svakog od nas voli podjednako bez ostatka, trpeljivost, smirenost, mogućnost zatomljavanja sopstvenih potreba i želja zarad boljitka i dobrobiti drugih. Sin, brat, otac, suprug, ujak, drug Raša, Rašica, brat Radovan, sve su to sinonimi za jednu riječ od samo četiri slova koja na najbolji način odslikava ono šta mislimo o njemu i šta nam sve znači – jednostavno naš Raša. 

Nikada nije rekao neću, ne mogu, nemam vremena. Zadužbine po Hercegovini i Krajini, crkve, crkvišta, domovi, spomenici nose njegov lični potpis, pregalački rad koji je darovao svima nama. Za sve mlade kolege je bio otvoren, strpljiv, spreman da bezuslovno podijeli svoje neprocjenjivo znanje i iskustvo.

Kako o pokojniku ne bismo govorili samo sve najbolje, njegove loše osobine bi se mogle sažeti u jednoj rečenici. Čitav svoj život, kao sve stvari koje je radio, je činio do krajnjih granica, ne štedeći pritom ni sebe, svoju porodici ni svoje zdravlje.

Plijenio je svojom inteligencijom, širinom svog stručnog, ali i opšteg obrazovanja, erudicijom, bistrinom karaktera. Osvajao nas je svojim Pankom, muzičkim emisijama na radiju početkom 2000-tih, njegovim izborom 100 najboljih pjesama svih vremena koju je završavao poslednjih dana kao svoje zavještanje, proslavama lika i djela Borislava Pekića i ribljim čorbama na našim zajedničkim rođendanima. A nije ni morao da nas osvaja, bila je čast i privilegija smatrati se njegovim.

I na kraju, nešto sasvim lično. Rašo, na svim svojim projektima probio si sve moguće vremenske rokove. Godinama radeći sa tobom znam koliko je to znalo biti opterećujuće. Svoj poslednji posao koji si imao sa Gospodom našim, odnosno ovih poslednjih par mjeseci oprhvan bolešću, proveo si bez roptaja, ne zamarajući nikoga oko svog stanja, dostojanstveno i sebično noseći svoj usud kao teret koji je neizbježan i samo tebi znan. Iskreno bih volio da si i na ovom svom posljednjem, sada već životnom poslu, probio sve rokove i ostao makar malo sebi dosljedan. Danas ti, moj brate, ne bih ništa zamjerio.
Zato brate Radovane, Hvala ti za sve i od svih, uz molitvu Gospodu našem da dušu tvoju zakrili ljubavlju svojom i uvede u Carstvo nebesko. Podaj Gospode.

19.07.lj.G.2021.
Saša B. Čvoro

 

Foto: Stamenko Mijatović